Terapijski pristup: kako razumjeti razlike među pristupima

Što je terapijski pristup ili psihoterapijski pravac

Hrvatski zakon pravac definira kao skup znanstveno utemeljenih znanja, vještina i tehnika u psihoterapiji koji se temelji na različitim načinima gledanja na čovjeka i na ono što oblikuje njegovo ponašanje (Zakon o djelatnosti psihoterapije, čl. 3). Jednostavnije rečeno, svaki pravac polazi od svoje slike o tome zašto ljudi postupaju kako postupaju. Iz te slike proizlazi i način rada.

Tko određuje koji su to pravci? U Hrvatskoj popis vodi Hrvatska komora psihoterapeuta, i u studenom 2026. na njemu je bilo petnaest stavki (HKPT, popis psihoterapijskih pravaca). Tu su, recimo, Bihevioralno-kognitivna terapija i Psihoanaliza, ali i Gestalt psihoterapija, Sistemska obiteljska psihoterapija, Transakcijska analiza, Realitetna terapija te Integrativna psihoterapija. Popis nije zadan zauvijek. A to što se neki pravac na njemu nalazi ne kaže ništa o tome koliko je uspješan.

Na profilima ćete susresti i šire nazive, poput "psihodinamski" ili "humanistički". Tako se zovu skupine srodnih pristupa, kakvima ih, primjerice, razvrstava britanska udruga BACP. Zato se ne poklapaju uvijek doslovno sa stavkama s popisa komore.

Zakon tu daje jedno pravo: tko ispunjava propisane uvjete, smije uz svoje ime navesti naziv psihoterapeut ili savjetodavni terapeut i dodati oznaku pravca (Zakon o djelatnosti psihoterapije, čl. 7). Po čemu se te dvije uloge razlikuju od psihologa, pročitajte u tekstu Psiholog ili psihoterapeut.

Po čemu se pristupi razlikuju

Britanska dobrotvorna udruga za mentalno zdravlje Mind među razlikama ističe ovo: istražuje li se više vaša prošlost ili rješava konkretan sadašnji problem, koje tehnike terapeut koristi na susretima i na kojoj se teoriji pristup temelji (Mind, o terapiji i savjetovanju). Kad uspoređujete profile, korisno je postaviti nekoliko praktičnih pitanja. Na što se pristup usmjerava? Kakva je uloga terapeuta? Koliko se bavi prošlošću, radi li se nešto između susreta i kako rad obično izgleda?

Tablica ispod prikazuje opće naglaske, a ne pravila. Podjelu na skupine preuzeli smo od britanske udruge savjetovatelja i psihoterapeuta BACP (BACP, vrste terapije). Obilježja smo saželi iz opisa BACP-a, britanskog NHS-a, Mind-a, NICE-a, Hrvatskog udruženja za bihevioralno-kognitivne terapije (HUBIKOT) i Američke psihološke udruge (APA). Konkretan način rada, zadatke između susreta i okvirno trajanje provjerite kod stručnjaka.

Granice među skupinama nisu krute. Na stranicama britanskog NHS-a stoji da postoji mnogo vrsta kognitivno-bihevioralne terapije i da oblik ovisi o razlogu dolaska (NHS, kognitivno-bihevioralna terapija).

Slično je i s psihodinamskim radom, koji nije nužno okrenut samo prošlosti. Psihodinamski pristup proizlazi iz psihoanalize, ali se usmjerava i na neposredne probleme (BACP, vrste terapije).

Neki pravci povezuju obilježja više skupina. Transakcijska analiza, kako je opisuje BACP, spaja elemente humanističke, kognitivno-bihevioralne i psihodinamske terapije (BACP, vrste terapije). Ona osobnost opisuje preko tri stanja, Roditelj, Odrasli i Dijete, da biste lakše razumjeli kako se odnosite prema drugima. Ako na profilu vidite realitetnu terapiju ili neki drugi pravac koji ovdje nismo opisali, slobodno zamolite stručnjaka da vam ga ukratko objasni.

Što istraživanja govore o tome koji je pristup bolji

Za depresiju kod odraslih proveden je velik broj usporednih istraživanja. Pregledni rad iz 2016. ipak zaključuje da još nije jasno postoje li među terapijama klinički važne razlike, jer su pojedinačna istraživanja uglavnom premala da bi ih pouzdano otkrila (pregledni rad o usporednim istraživanjima, 2016.). To nije dokaz da su svi pristupi jednako učinkoviti.

Istražuje se i koliko ishodima pridonose zajednički čimbenici koje dijele svi pristupi, poput odnosa s terapeutom, a koliko tehnike svojstvene pojedinom pristupu. Pregledni rad iz 2019. zaključuje da se zasad ne zna djeluje li terapija preko jednih, drugih ili oboje (pregledni rad o zajedničkim čimbenicima, 2019.).

Jedan od čimbenika kojima su istraživači posvetili najviše pažnje jest terapijski savez, dakle suradnja između vas i terapeuta. Jedna meta-analiza obuhvatila je 295 istraživanja i više od 30.000 odraslih pacijenata i pronašla umjerenu povezanost između kvalitete saveza i ishoda terapije, bez obzira na pristup (meta-analiza o terapijskom savezu, 2018.). Uzročnu vezu time nije dokazala: dobar odnos ne mora sam po sebi donijeti bolji ishod. Ni pojedina istraživanja nisu dala iste rezultate.

Pri odabiru obratite pažnju i na to kako se osjećate u razgovoru sa stručnjakom.

Kod nekih dijagnoza je drukčije. Za odrasle s generaliziranim anksioznim poremećajem koji se odluče za intenzivniju psihološku intervenciju britanske smjernice NICE predlažu kognitivno-bihevioralnu terapiju ili primijenjenu relaksaciju (NICE CG113, preporuke 1.2.17 i 1.2.18). To ne vrijedi za svakoga. Preporuka je namijenjena onima kojima teškoće jasno otežavaju svakodnevno funkcioniranje ili kojima ranije, manje intenzivne mjere nisu donijele poboljšanje. Izbor između psihološke terapije i lijekova iste smjernice prepuštaju sklonosti osobe, jer nema dokaza da je jedno od toga bolje. O lijekovima odlučujete s liječnikom.

Kod depresije slika je šira. Za odrasle s blažom depresijom britanske smjernice kao prvi izbor nude nekoliko mogućnosti, među njima grupnu kognitivno-bihevioralnu terapiju, interpersonalnu psihoterapiju, savjetovanje i kratkotrajnu psihodinamsku psihoterapiju (NICE NG222, preporuka 1.5.2). Prvo bi trebalo razmotriti vođenu samopomoć. Što će se na kraju izabrati, dogovara se zajedno, uz uvažavanje onoga što osoba želi. Te su smjernice pisane za britanski zdravstveni sustav, a ne za hrvatski.

Kako koristiti oznaku pri odabiru stručnjaka

Oznaka pravca govori kojim pristupom stručnjak opisuje svoj rad. U kojem se pravcu obrazovao i kako bi radio s vašom teškoćom, pitajte ga u razgovoru. Koliko je dobar i kakav će biti ishod, oznaka ne otkriva. Poslužit će vam za prvo suženje izbora, a konačnu odluku donijet ćete tek nakon razgovora.

Neki stručnjaci ne rade strogo unutar jednog pravca. Integrativni terapeut, kako ga opisuje BACP, koristi tehnike iz različitih pravaca kako bi rad prilagodio osobi (BACP, vrste terapije).

Osobama koje su već u terapiji Mind preporučuje da pitaju terapeuta kako im taj pristup može pomoći i što mogu očekivati te da traže pojašnjenje nepoznatih izraza (Mind, kako najbolje iskoristiti terapiju). Ništa vas ne sprječava da isto pitate i prije prvog susreta ili na njemu. Za početak su dovoljna tri pitanja:

• "Kako biste radili s mojom teškoćom i zašto baš tim pristupom?"

• "Kako izgleda tipičan susret: uglavnom razgovaramo ili dobivam i zadatke između susreta?"

• "Koliko se u vašem radu bavimo prošlošću, a koliko onim što se događa sada?"

Može se dogoditi da vam način rada jednostavno ne odgovara. Tada to recite stručnjaku i pitajte može li ga prilagoditi; ako ne može, smijete potražiti nekoga drugog (Mind, kako najbolje iskoristiti terapiju). To nije neuspjeh s vaše strane. Mind među čestim razlozima zbog kojih terapija ne pomogne navodi upravo vrstu terapije koja ne odgovara izazovima, sklonostima ili potrebama osobe (Mind, o terapiji i savjetovanju).

Primjer: ista teškoća, različiti pristupi

Zamislite da vam je teško odbiti kolege kad traže pomoć, pa redovito preuzimate više posla nego što stignete. Primjer je zamišljen i pojednostavljen, a nije opis stvarnog slučaja; stvarni terapeuti često kombiniraju više načina.

Terapeut koji radi kognitivno-bihevioralno mogao bi s vama proći nekoliko nedavnih situacija. Što ste pomislili u trenutku kad je kolega zamolio za pomoć, primjerice "ako odbijem, mislit će da nisam timski igrač"? Što ste osjetili i što ste učinili? Mogli biste se dogovoriti da do sljedećeg susreta jednom pokušate reći "danas ne stignem, mogu u četvrtak" i zabilježite kako je prošlo.

Terapeut psihodinamskog usmjerenja mogao bi vas pitati kako je u vašoj obitelji izgledalo kad netko nekome kaže "ne" te podsjeća li vas taj osjećaj na neke ranije odnose. Možda bi primijetio i pojavljuje li se isti obrazac u odnosu s njim, na primjer ako vam je teško reći da vam termin ne odgovara. Razgovor bi mogao biti usmjeren na razumijevanje obrasca koji se ponavlja u vašem sadašnjem životu. O mogućim zadacima između susreta razgovarali biste s terapeutom.

Terapeut usmjeren na osobu mogao bi vas poticati da sami vodite razgovor i podijelite ono što vam je u toj situaciji najvažnije. Sistemski terapeut bi se mogao zanimati za to kako se u vašoj obitelji ili među bliskima odgovara na molbe, a ovisno o dogovoru mogli bi sudjelovati i drugi članovi obitelji. Nijedan od ovih puteva nije unaprijed bolji. Razlikuju se po tome gdje počinju, a o tome koji vam je bliži možete razgovarati već na prvom susretu.

Neposredna opasnost

Ako postoji neposredna opasnost za vaš život ili život nekog drugog, nazovite 112. Ovisno o potrebi, operateri obavještavaju nadležne službe, među njima i hitnu medicinsku službu (gov.hr). Katalog stručnjaka i ovaj tekst ne mogu zamijeniti hitne službe.

Sljedeći korak

Želite li raditi s psihoterapeutom, krenite od stranice Psihoterapija i pregledajte stručnjake. Više vam odgovara rad na sadašnjim teškoćama uz dogovorene zadatke? Onda otvorite stranicu Kognitivno-bihevioralna terapija. U katalogu su svi stručnjaci na jednom mjestu, pa oznake na profilima možete usporediti jednu uz drugu.

Dvoumite se između psihologa i psihoterapeuta? Razliku objašnjava tekst Psiholog ili psihoterapeut. Prije nego što dogovorite termin, vodič Kako odabrati psihologa pokazuje što provjeriti. A kad je termin dogovoren, za pripremu će vam poslužiti Prvi susret s psihologom.